Isus u današnjem evanđelju stavlja pred nas težak i zahtjevan zadatak - odreći se svega što posjedujemo i uzeti na sebe križ. No ne staje tu. On od nas traži i ne- što što nam je na prvi pogled nepri- hvatljivo: “mržnju” prema ocu i majci, bračnom drugu i djeci i braći, prema svemu imanju, pa i samome životu.
Knjiga Mudrosti nam govori da tko bi od ljudi doznao volju tvoju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga Svetoga. Zato moramo ovo evanđelje čitati očima mudrosti koja od Boga dolazi.  
Isus od nas ne želi da mi “mrzimo” ikoga nego da nam je on najvažniji i da ga najviše ljubimo, pa se imamo hrabrosti odreći  svega što nas priječi u zajedništvu s njime. Kao pravi prijatelj, ne ostavlja nas same na tome putu nego nam pomaže da dođemo do cilja - vječnoga života. Govori nam da ne gledamo kratkoročno, nego dugoročno - u vječnost. Zato od nas traži da nosimo svoj križ i idemo za njime, jer vjerovati od nas traži križeve i odricanja.
Svijet i mi sami često se želimo osloboditi svojih križeva, te lagodno doći do cilja. No, Isus nam je svojim primjerom pokazao da jedino po križu možemo doći do prave pobjede. Zato nam na tom putu vjere savjetuje da se odreknemo svega onoga što nas odvaja od njegove ljubavi i spasenja pa kako god nam to bilo teško. Iako će nam to donijeti protivljenja u svijetu, a time i križeve ne smijemo posustati na tome putu.  Gospodin je taj koji će nam pomoći nositi naše terete i nagraditi nas vječnom nagradom.  Zato ne bojmo se biti njegovim učenicima.